MEDIJSKA FABRIKACIJA DRUŠTVENE STVARNOSTI

Spinovanje, medijske laži, kreiranje stvarnosti i 

javnog mišljenja

Republika Danas u cjelosti prenosi esej, napisan u vrijeme pobune u Libiji i rušenja vlasti Gadafija. Tekst je autorsko vlasništvo kreatora ovog bloga. Pametni će pročitati između redova, zainteresovani do kraja, a nezainteresovanima preporučujem da ga pročitaju u cjelosti i između redova. Balkan je, na žalost, i dalje poligon zapadnih sila. Uključite mozak!

"Rat u Bosni i Hercegovini u svijetu je bio jedna od najvećih medijskih laži i prevara koje su ikada izvršene.

Bombardovanje SR Jugoslavije 1999. godine takođe.

Kompletne države na Balkanu počivaju upravo na kreiranju stvarnosti uz pomoć medija. Medijska laž koja nema ni početak ni kraj, već se cikličnim putem kreće ka zamišljenoj tački kraja. Gotovo sve što se objavljuje u medijima mora biti bombastična VIJEST, i to je kardinalno pravilo svakog novinara, a ipak na pitanje: "Šta je vijest?",  jako malo ljudi zna da odgovori.

Razmišljajući o tome koju bih temu obradio u ovom eseju, logično je da su prve ideje bile vezane za naš region. Ipak se odlučujem za trenutno najaktuelniju temu -  Libiju.

Svjedoci smo velike medijske fame o događanjima u Libiji i pobunjenicima koji su se digli protiv „diktatora Gadafija“ kako bi srušili njegovu vlast, dali slobodu narodu te uspostavili demokratiju. Na putu ostvarenja pravde stoji prepreka -  odred Gadafijeve vojske naoružane do zuba, koja nemilosrdno straši narod paležima, klanjem nevinih civila,  bombardovanjem gradova, itd. S obzirom da pobunjenici nisu mogli sami protiv ovakve „nemilosrdne“ vojske, nastupio je NATO s svojom vojnom intervencijom, kako bi obuzdao krvoločnu Gadafijevu vojsku. To je priča koju nam prodaju mediji. Naši „domaći“ mediji kao i oni „slobodni“ na zapadu su u stvari u istoj mreži obmane i ispiranja mozga svima koji ih gledaju ili čitaju.

                                                            Libijski "pobunjenici"                  

                  

Već mjesecima zatrpani smo ogromnom količinom medijskih laži i prepisivanjem vijesti sa zapada. Naravno, i ovdje postoje određene razlike. Ako slušate vijesti jedne od zemalja koje su članice NATO pakta, čućete sve najgore o Gadafiju i njegovoj vlasti. Ne treba ići daleko, samo skoknuti do Hrvatske, pa ćemo slušati kako je „Gadafi – libijski diktator“, a da ne pominjem engleske ili američke vijesti. Hrvatski mediji o bombardovanju Libije i vještačkom svrgavanju s vlasti jednog lidera pišu i govore s aspekta NATO-a, jer kako će inače jednog dana uopšte ući u EU?  Poneka zemlja članica EU ima hrabrost ili povlasticu da napiše istinu, pa je francuski Figaro još u junu mjesecu pisao kako glavni akteri plana  za ustanak u Tripoliju jesu Francuzi koji već nekoliko dana padobranima doturaju oružje plemenima južno od Tripolija. Ili je i to dio dobro smišljenog medijskog plana?

S druge strane, srbijanski mediji o kompletnom događanju uglavnom izvještavaju sa stanovišta države koja je preživjela bombardovanje NATO-a. Pa tako s aspekta žrtve, u vijestima srbijanskih medija izostaje satanizovanje Gadafija i najjasnije dobijamo informacije o državama koje su požurile da priznaju pobunjenike u Libiji kao zvaničnu vlast. Među tim državama još u junu mjesecu bile su Hrvatska i Bugarska.

Najveća medijska laž plasirana ove godine je plasirana u cilju stvaranja uslova za vještački kreiranu pobunu, a u svrhu rušenja Gadafija s vlasti. Zašto bi jedne Sjedinjene Američke Države (čiji su sinonimi kako NATO tako i EU) željele da sklone Gadafija, omoguće pobunjenicima vlast i ubiju hiljade nedužnih civila?

Evo zašto. Libija je pod vođstvom Moamera el Gadafija postala najbogatija afrička država potpuno samostalna i spremna da uvede novu monetu u trgovini sa naftom- islamski zlatni dinar i beskamatne kredite. Novcem koji je Libija zaradila od nafte, Gadafi je marljivo kupovao i zlato. Koliko tačno ima zlata u Libiji niko ne zna. MMF procjenjuje da imaju oko 4,6 miliona unci, a to je blizu 144 tone. To na tržištu trenutno vrijedi preko 6 milijardi dolara. Prosto je nemoguće da je jednoj velesili ključna cifra 6 milijardi dolara. I nije. Ključna je libijska nafta. U ovom paketu medijske kreacije laži, mogu da pomenem i Irak gdje je primijenjen isti scenario sa Sadamom Huseinom. Nafta je razlog kreiranja stvarnosti po recepturi SAD-a, već isprobanoj, a u medijskoj kampanji stvaranja preduslova učestvuju sve članice NATO-a i EU jer u ovakvim američkim projektima vide sopstvenu korist.

Kako bih učvrstila svoju tvrdnju, vratiću se na „11. septembar“ kao uvod u seriju bombardovanja NATO-a koja je započela i ko zna u kojoj će se „meki nafte“ još primijeniti. Toliko godina nakon rušenja „Blizanaca“ američki analitičari bave se proučavanjem ovog slučaja i mnogi od njih sumnjaju u teroristički karakter ovog događaja, nerijetko insinuirajući da je sve to dio velikog plana rukovodstva Amerike.

Dakle, 11. septembra bio je UVOD u događanja na Istoku.

Vlada SAD-a  je  1993.  godine formirala  komitet koji ima za uloga da uskladi djelovanje medija ove zemlje sa politikom američke vlade. Takođe, filmovi, novinarski izvještaji, intervjui, pa čak i kompjuterske igrice imaju značajnu ulogu u medijskom ratu SAD-a protiv zemalja trećeg svijeta. U ovom ratu koji se naziva i propagandni, američka vlada pod izgovorom nepostojanja demokratije i kršenja ljudskih prava u tim zemljama nastoji okrenuti i podstaknuti narode protiv njihovih vlada. Na taj način pripremila je teren i za pobunu u Libiji i bombardovanje iste. Hronologija događaja scenario je budućnosti na našoj planeti:

Pobuna u Libiji počela je stidljivo 15. februara, a već 26. februara Barak Obama pozvao je Gadafija da ode s vlasti. 28. februara UN, a zatim SAD i EU stavile su zabranu na prodaju oružja Libiji i na novčana sredstva položena u bankama tih zemalja. 5. marta pobunjenici su zatražili od zapadnih zemalja da im se omogući korištenje libijskih sredstava u bankama tih zemalja za kupovinu oružja. 17. marta izglasana je rezolucija kojom je ozakonjeno bombardovanje Libije u navodnu svrhu zaštite civila, iako su oni najveće žrtve svakog bombardovanja NATO-a.

                                                          Prije i poslije zapadne "pomoći"

Samo 32 dana bilo je potrebno od pojave pobune do odluke o bombardovanju. Scenario je isti, samo se brže reaguje. I ovaj scenario najveći je dokaz medijskog laganja, kreiranja, izvrtanja stvarnosti, a sve uz pomoć medija i to ne jednog, već svih medija zapadnih zemalja naklonjenih američkoj naftnoj politici, milom ili silom.

O kakvim onda slobodama medija pričamo? Kao Sokrat koji je rekao: „Sad znam da ništa ne znam“ , na kraju eseja pitam se postoji li igdje medijski kodeks istine i postoji li igdje suverena, slobodna država. Ili smo svio dio najveće medijske prevare 20. i 21. vijeka koja nas smješta u jedno veliko globalno selo, jednu jedinu državu sa jednim jedinim predsjednikom na Zemlji – američkim -  kako god se on zvao."

 (Tekst napisan 2011. godine)

Iste godine, 2011., Radio Slobodna Evropa objavljuje ovo:

"Srđa Popović, nekadašnji lider OTPOR-a, izvršni direktor Centra za primenjenu nenasilnu akciju (CANVAS) i gostujući profesor uglednog Columbia univerziteta, ušao je u ovogodišnju listu 100 globalnih mislilaca, čije ideje, po oceni prestižnog američkog časopisa Foreign Policy, utiču na svetsku javnu i društvenu scenu. Reč je o godišnjoj listi najuticajnijih svetskih mislilaca koju ovaj časopis objavljuje od 2008. godine, a ovo je prvi put da se na ovakvoj listi nađe jedna ličnost iz Srbije.

U tematskom fokusu ove godine bilo je "arapsko proleće", pa je Foreign Policy prvo mesto na listi dodelio grupi "14 hrabrih pojedinaca koji su pomogli dovođenju demokratije na Bliski istok". Na sajtu se navodi da je "Pokret mladih 6. april", jedan od glavnih organizatora ovogodišnjih protesta  u Egiptu na kojima je srušen režim Hosnija Mubaraka, "takođe preuzeo  inspiraciju i praktične

instrukcije od Centra za primenjenu nenasilnu akciju, grupe koju vodi Srđa Popović, nekadašnji

student biologije koji je postao revolucionar, grupe koju čine i drugi veterani 'Otpora', omladinskog

pokreta koji je organizovao studentske proteste kojima je na kraju srušen režim Slobodana

Miloševića".

Na kraju ovih prenešenih i citiranih tekstova, Republika Danas opet poručuje:  

UKLJUČITE MOZAK!